piše: Marina Gabelica

   O podrijetlu ornamenta postoje dva suprotna mišljenja. Prema jednome (G. Semper, A. Conze), ornament je usko vezan uz tehniku rada i materijal i jedino je po njima razumljiv; on je u stvari "linijama oplemenjeni izraz primitivne proizvodne tehnike". Po drugome (H.Stolpe, H. Schurtz, W. Worringer), ornament "nije prazna igrarija, već svjedočanstvo duhovnog života, on je usko vezan uz mišljenje i osjećanje naroda koji ga izvodi".

   Ovo drugo mišljenje potkrepljuju primjerci na kojima nalazimo specifične motive usko vezane uz kulturu koja ih predstavlja. Promatrajući ornamente, najčešće su to geometrijski likovi, biljni i životinjski motivi. Tako će specifična Kineska kultura težiti k prikazu onog cvijeća koji joj je primjeren, dok će Egipćani oslikavati one životinje koje za njih imaju određeno značenje. K tome su se pojedine kulture usmjeravale k prikazu jednih od spomenutih motiva, pa tako govoreći o ornamentima zasnovanim na biljnim motivima, najveći broj primjeraka pronalazimo u gotičkoj ornamentici; primjerke s životinjskim motivima nalazimo u kulturama anglosaksonske i skandinavske kulture.
Poznate su nam i dekoracije neolitičke keramike koja se zasniva na geometrijskim likovima.

   Kao što smo već napomenuli, ornamenti najčešće imaju ulogu ukrasa (i sam latinski naziv ornamentum znači ukras). Kao takav, ornament ima ulogu komentatora ideje monumentalne građevine na kojoj se nalazi, slike koju obavija i slično. Ipak, ornamenti su više od igre čistih beznačajnih formi. Oni nerijetko imaju svoj sadržaj i nose određenu alegoriju i simboliku. Upravo ovdje je vidljiva razlika među primjercima koji datiraju iz različitih razdoblja.

   Ornamentika starih plemena i naroda pokazuje specifičnu igru zaobljenim linijama, ispletene užadi, geometrijskih oblika...

   Egipatska ornamentika nalazi svoje nadahnuće u prirodi. Specifična ostvarenja nalazimo na papirusima, zidovima i podovima. Stručnjaci se pritom slažu da su starija ostvarenja bolja od onih novijih. Simboli koje nose najčešće predstavljaju životinje koje štuju poput ptica, ili hranu, blagodati života i slično. Egipatska je kultura po tom pitanju bila često imitirana pa tako u Asirskoj kulturi nalazimo primjerke koji očigledno polaze od njihovih simbolika.

   Tako i Grčka ornamentika svoje nadahnuće nalazi u Egipatskoj i Asirskoj kulturi. Ipak, stručnjaci se slažu da su Grci, poznati po svojoj kreativnosti i perfekcionizmu, krenuli od stare ideje i načinili posve nova, sebi specifična ostvarenja.

   Primjerke rimske ornamentike nalazimo posvuda; ne ograničavajući se više samo na ukrašavanje hramova, rimljani, poznati po svojim hedonističkim načelima, sada ukrašavaju i svoje palače, teatre, akvadukte i sve ostale javne građevine. Dok su Grci naginjali "perfekciji dostojne bogova", Rimljani su pomalo pretjerivali u površinskoj dekoraciji. Motivi poput lišća, nisu više samo linijski poredani; oni se izravnavaju, zatim preklapaju, i tako čine sasvim nove sklopove.

   Bizantska kultura poznata je po geometrijskim oblicima kojima se poigravala. Pritom ih spaja s likovima životinja pa čak i ljudi! Nakon Bizanta, i Arapi u svoju ornamentiku uvode vjerske motive tako da stvaraju specifična ostvarenja, posve prepoznatljiva, koje ne rijetko vežemo uz čitavu muslimansku kulturu.
   Po svojim je posebnostima gotovo svima prepoznatljiva i Indijska ornamentika. Indijci su, čini se, krenuli u smjeru floralne ornamentike orijentirajući se pritom na ulogu ornamenata kao ukrasa, i to u punom smislu riječi te stoga često, oku naviklom na minimalizam, djeluju kičasto.
   Često oslikavaju na zlatnoj podlozi, pazeći ipak da podloga, sama za sebe, ne nadglasa ornament na kojem se nalazi, pa bi stoga između podloge i motiva iscrtali crne okvire.

   Već spominjani Kinezi, svoja su umijeća pokazivali najčešće u obliku linearnih ornamentata, ipak se ne ograničavajući samo na njih. Tako možemo naići na oslikana vrata, prozore i svile. Ipak, minimalistički Kinezi po svojoj se ornamentici veoma se razliku od one u Indijaca ili Arapa.

   Srednji vijek specifičan je po stupovima s vanjske strane ukrašenih lišćem koji se spajaju prema vrhu čineći tako oblik cvijeta. Ovakav način ukrašavanja ne rijetko je dupliciran. Ovom ostvarenju slična su ona koja danas još uvijek nalazimo u knjigama bajki; specifično prvo slovo teksta veoma je povećano i ukrašeno je biljnim i životinjskim simbolima. Spomenute primjerke nalazimo u starim knjigama srednjeg vijeka, ali, ako što smo zaključili, i dan danas. Stoga su takova slova obavijena određenom atmosferom mističnosti, simboličnosti i profinjenosti. Korištena upravo u bajkama, koje najčešće započinju frazom "Jednom davno...", doista stvaraju određeni dojam uvjerljivosti.

   Renesansa je po mnogočemu zanimljivo razdoblje, pa tako i u ornamentici. Motivi koji se koriste su, kao i za vrijeme antike, doista specifični. tako možemo naići na morska irealna stvorenja (poput sirena), muzičke instrumente, tragične/komične maske. Vrlo često u samom ornamentu nailazimo na središnju sliku obavijenu ostalim, nizanim motivima. U tom slučaju, ornament priča određenu priču i kao takav doista gubi svoju ulogu "samo ukrasa" i naglašava svoju simboliku.

   Prema već spomenutim primjerima mogli smo zaključiti kako obavljajući magičnu, simboličnu i/ili samo dekorativnu funkciju, ornament je u razvoju prešao put od naturalističkog motiva preko shematiziranih oblika do abstraktne geometrijske tvorevine.

   1992. u svojoj instalaciji Peter Kogler se poslužio ornamentikom u svrhu promicanja ideje "masovnosti" oslikavajući prostoriju formama koje uvjerljivo podsjećaju na mrave. U ovom slučaju ornament prelazi svoju ulogu dekora te postaje nezavisan i slijedi svoju ulogu komentatora. O mass ornaments prvi progovora Kracauer, 1927. Na priloženom ostavrenju vidimo ples djevojaka gdje se gubi individualnost svake od njih u svrhu sveukupne slike. Ruke djevojaka više nisu dio njihova tijela već ritmične, pomične linije u serijskom anražmanu. Isti primjer bismo mogli primjetiti u sinkroniziranom plivanju. To nas možda više plaši no zadivljuje, jer bivamo svjesni gubitka individulanosti i pokoravanju masi. Sličnu igru dijelovima tijela vidimo na oslikanoj kretskoj vazi gdje se nizaju antropomorfne forme žabljih krakova.

   Već toliko spominjani motivi ornamentike tako prelaze sva postavljena pravila i ipak nalaze mjesta u suvremenoj umjetnosti. Na primjerku tepiha iz Afganistana tako nalazimo motive tenkova, helikoptera i čak vozila za prvu pomoć.

   Uska povezanost društvenih zbivanja, kulturnih dosega određenog razdoblja te određeno međudjelovanje ostvarenja različitih kultura vidljivo je i u pučkoj ornamentici europskih naroda gdje postoji niz zajedničkih motiva i elemenata, izrazito simboličkog značenja. Ta povezanost ornametike različitih etničkih skupina uvjetovanja je djelovanjem nekoliko faktora: indoeuropska baština, kulturni utjecaji Rimskog i Bizantskog carstva, kršćanstvo, međusobni dodiri i trgovačke veze.

   U našoj pučkoj ornamentici može se ustanoviti niz asimiliranih stranih elemenata koji su se nadovezali na osnovi elementa kršćanske ornamentike, umjetnosti seobe naroda, Orijenta barokne dekoracije itd.
    Zbog toga bismo mogli i osporiti tvrdnju izrečenu na početku teksta i zaključiti da nisu za umjetnost jednoga naroda bitno karakteristični pojedini motivi i ornamenti, već njihova osebujnost leži u tipičnom ritmu nizanja motiva u skladu boja i u odnosima motiva na ornamentalnoj plohi.
   Ipak, kako ne bismo ostali u uvjerenju kako se, govoreći o ornamentima, govori samo o onima na arhitetskim ostvarenjima, moramo pokazati i nekoliko primjeraka iz ostalih područja umjetnosti.

   Uz već spominjane tepihe po kojima su se proslavile kulture poput turske i arapske, neosporna su i osvarenja iz naše narodne baštine. Tako prekrasne primjerke ornamentike nalazimo na starim zavjesama, podlošcima i stolnjacima.
   Najveća su dostignuća ipak vidljiva u narodnim nošnjama (više o tome pročitajte u članku Ritam u narodnim nošnjama).
   Promatrajući pokrivala za glavu (u obliku marama ili kapa), muških hlača i ženskih suknji, nailazimo najčešće na linearne ornamente. Pretežito su floralnih motiva (i opet se radi o cvijeću određenog podneblja koje sa sobom nosi neosporivu simboliku).Pravilnim izmjenjivanjem izduljenih cvjetova i ostalih elemenata na obrubima suknji, hlača ili prsluka osjećamo ritmičnost ornamentike.
   Možda bismo pogled trebali okrenuti i k modernijim kreatorskim usmjerenjima koja se poigravaju starim ili novijim motivima ukrašavajući tako naše majice, hlače, kapute, čizme...

   Ili bismo, bar ponekad, trebali podići pogled s gradske vreve i oslikanih tramvaja na velebna ostvarenja koja nas okružuju.
   Ako vam je pogled ipak prikovan uz pod (primjerice Gradske knjižnice) dovoljno je samo da pogledate bolje i uvidite ljepotu kojom koračate...

   Nakon iscrpnog promatranja različitih primjeraka ornamenata možemo zaključiti da se ritmičnost postiže jednostavnim nizanjem, raspredanjem ili savijanjem linija koje već same kao takve dobivaju svoiju ulogu komentatora prostora. Uz oblike, ritam s epostiže i odabirom boja koje će se ili međusobno boriti ili se stapati jedna s drugom čineći tako osjećaj sasvim nove dimenzije.
   U svom linearnom postrojenju, Kinezi kod ovih ornamenata postižu osjećaj trajanja.

   Nizanjem ovakovih geometrijskih oblika dobiva se savitljivost, i prilagodljivost.
Ornamenti su stvoreni matematičkom raščlanom, sasvim proračunati, na prvi pogled svedeni na suhoparne sheme. Ali i u tim najstrožim okvirima množe se likovi; tako nailazimo na petljanje, splet i rasplet linija, labirinte koji se neprestano sapliću i raspliću. Koliko nepomični bili, ipak djeluju posve pomično, u neprestanoj kretnji.

   Iščitavanje ornamenata može se vršiti na više načina; prema prazninama, puninama, po okomitim i dijagonalnim osima; svaki put se otkrivaju sasvim nove i različite mogućnosti. U konačnici, ornament se može svesti na najjednostavnije oblike jasnoće i geometrijski se objasniti. Ali svaki ornament poštuje dijalektiku kojom je pisan i kao takav živi i raste svojom unutarnjom logikom. Upravo stoga je najbolji primjer za uočavanje odnosa punina i praznina, svjetlosti i zatamnjenja. Koliko mu to daje ulogu dekora, toliko i naglašava njegovu vlastitu unutarnju logiku, njegovu vlastitu priču.

   Nerijetko se u tom matematičkom savršenstvu nalazi čitava simbolika ljudskog ili životinjskog života, gdje se motiv neprestano iznova ponavlja. "Svijena lisnata grančica, dvoglavi orao, morska sirena, dvoboj ratnika. Udvostručuje se, zapliće oko sebe same, proždire sama sebe. Ne prekoračujući nikada svoje granice, ne zatajivši nikad svoje načelo,...,samo je vrtloženje i talasanje jendoga jednostavna oblika." (H. Focillon, "Život oblika").

   Ornamentalnu umjetnost neki nazivaju prvim alfabetom ljudske misli u sukobu s prostorom. Uz svu ritmičnost kombinacija koje pruža, već najjednostavnija tema ornamenta, savijanje kakve krivulje (lisnata grančica) konfigurira svoj okoliš, daje mu sasvim novu dimenziju.
   Tema ornamenta kadkada ostaje uočljiva jer se linearno širi u jendosmjernim nizovima, ponekad buja i razvija se po podlozi.
   S obzirom na odnos oblika i podloge, možemo govoriti o dve vrste ornamentata- kada je prostor široko raspoređen oko njih, čuva oblike te oni dobivaju na svojoj nepomičnosti. Ipak, kadase oblici priljubljuju uz pripadajuće im krivulje, sjedinjuju s es njima, i tako bivaju dijelom sasvim veće slike. U takvim se ornamentima osjeća manjak osjećaja za početak i kraj te s etime postiže osjećaj labirbiribnta koji s eneprestanbo širi, kreće, povija.
"U keltskim se evanđelistarima ornament- koji neprestance izranja na površinu i stapa se s njome, iako je čvsrto usidren u pretincima slova i polja- doimlje se kao da se premješta u različite ravnine, raznolikim brzinama."

   Ornamenti koje nalazimo na svijetlim zidovima i već na prvi pogled uočavamo njihovu dekorativnu ulogu, djeluju mnogo mirnije, gotovo umrtvljeno, poput kakvih muzejskih primjereraka. Takove primjerke nalazimo na građevinama diljem Zagreba, gdje se maleni ornamenti postavljeni iznad vratiju ili prozora stavljaju tamo tek poradi uloge tihog dekorativnog komentatora.

   Ali da se ornamenti ne svode samo na svoju ulogu komentatora i pukog dekora već su i snaži nosioci ritma pokušali smo pokazati glazbom. I u glabi postoje ornamenti koji nose funkciju melodijskog ukrasa, međšutim u ovom slučaju bih se više posvetila unutarnjem dojmu ritma koji doživljavam promatrajući nekoiko jednostavnijih ornamenata.